Kako bi se opet obratio ovom društvu sa svojim dojmovima, odabrao sam ovaj prošli izlet za vikend proveden sa HPD Kapelom u Baškim Oštarijama. Prošle godine išao sam prvi puta na izlet na Velebit, koji je vodila naša Vesna Kantura u Mrkvište. Tada mi se jako svidjelo kako i na koji način funkcionira društvo i organizacija na izletu, pa sam i ove godine odlučio da opet idem na Velebit, kojega organizira naša Vesna. Javio sam se među prvima da me stavi na spisak, uz njezinu napomenu da imaju prioritet oni koji su bili prošle godine, a tom odlukom sam bio počašćen. Nisam mario ni za lošu prognozu vremena, koja je bila objavljena dan prije, jer sam vjerovao u dobru organizaciju izleta, gdje mi neće pokvariti raspoloženje loše vrijeme. Dogodilo se je upravo ono što nitko nije želio, a to je loše vrijeme (da loše, orkanska bura i pljuskovi kiše, di oćeš lošije). Subota, putovanje po kiši cijeli dan, tako da je otpao pohod na V. Sadikovac. Nedjelja, razvedravanje, pa orkanska bura, ali smo ipak pohodili do Budakovog brda. Ponedjeljak, kiša je padala i bura od ranog jutra, tako da je i plan za pohod na Kizu otpao. No sve to nije utjecalo na dobro raspoloženo društvo planinara. Tu bi odmah pohvalio Vesnu kao organizatora i gosp. Mladena Rogošića, koji nas je svojim kulinarsko-gastronomskim delicijama oduševljavao sva tri dana (nema pravo prigovora nitko tko kaže da je ostal gladan). S moje pak strane, nisam razočaran što nisam pohodio po nekim od planiranih vrhova, jer je vremenski stvarno bilo nemoguće bilo kuda se maknuti iz pl. doma Vila Velebita. Veliki doprinos dobrom raspoloženju treba spomenuti gospodina Andriju domara, koji je svojim izvanrednim znanjem o Velelbitu zaokupirao našu pažnju do te mjere da se može reći kako je bilo jako zanimljivo i poučno slušati njegovo zavidno znanje o tom kraju u kom se nalazimo. Nije bilo pitanja s moje strane na koje nije znao odgovoriti, što me je jako oduševilo, a postavljao sam mu neka pitanja o Velebitu za koja nisam nigdje mogao naći odgovor. Dojmljivo je bilo i opraštanje u ponedjeljak kad smo odlazili za Zagreb, naš domar gotovo se je rasplakao kad smo odlazili, jer mora se priznati opet, da je imao ekipu koja je bila jako dobra u svakom pogledu da nije bilo prigovora ni na jednog planinara. To me je jako obradovalo jer sam se opet prepoznao kao dio dobrog društva, koje se zna ponašati i onda kad bi netko drugi bio u depresiji. Stoga sa velikim zadovoljstvom konstatiram da je ovo zdrava sredina u kojoj se krećem i da se treba tako ponašati i u buduće i na svakom izletu. BRAVO KAPELAŠI!!!       Vaš kolega planinar Branko Divjanović